Svjetlo na prosvjetljenje naroda - Zoran Hercigonja

Svjetlo na prosvjetljenje naroda - Zoran Hercigonja

Foto: CCO / foter.com

Svjetlo na prosvjetljenje naroda - Zoran Hercigonja

Zjena čistog i obzidanog grada, čuvala je najveće blagu, njega: Nerona, koji je u jutarnjim satima sjedio na verandi, motrio vjeđe grada koje se otvaraju i bude pod uspetim suncem te nijemo, tupo i nezaineresirano probavljao hranu.

Zavalio se u stolac i počinje voditi razgovor sa slugom: "Ti si novi ovdje?" Snažan muški bariton pokori slugu te on jadan i sav preplašen, ali jak u svojoj mržnji cara, odmah odgovori: "Da novi sam ovdje. Doveli su me jučer." Car sav vedar i sav nekako zadovoljan poniznim odgovorom sluge nastavi: "Dakle nov si ovdje." Sluga klimne glavom i nakloni se. "Onda trebaš znati pravila dvora, jer ne možeš me služiti ako ti nisu poznati propisi, a propisi su svetinja. Barem u Rimu, a ne znam kako je kod vas!? A odakle su te amo dopremili!?" Sluga se uspravi i počinje ozbiljno objašnjavati caru svoje podrijetlo: "Ja sam iz Jeruzalema: Židov." Car se nasmije i kaže: "A Židov znači. I vi imate neke zakone. Zovete ih zapovijedima božjim. I u Rimu ima zapovijedi božjih. One dolaze od mene."I prasne u smijeh, sluga samo kimnu, bojeći se prekinuti svojeg novog gospodara. Neron nastavlja: "Prva zapovijed u tvojem narodu glasi 'Ja sam gospodin bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.' Je li tako!?" Sluga nastavi dalje klimati. Car se ražesti u svojem govoru te upita: "A kome ćeš sada služiti!?? Da. Sada si na mome dvoru. Tvoj bog ne može ništa poduzeti u svezi toga. Hoće li te izbaviti?" Sluga spusti te tužno reče: "Vama ću služiti gospodaru i bože." Car prasne u smijeh koji je odzvanjao i nadglasavao buku grada koji se sada u potpunosti probudio te nato reče: "Pametan si ti mladić. Da. Baš pametan za svoj život. Car zasta na trenutak i nastavlja govoriti: "Što misliš? Zašto moju umjetnost nitko ne razumije? Zašto pobogu ne vole moje pjesme? Samo ih odbace kao staru togu i izviždaju me. Kakvo je to poštovanje jednog umjetnika?" Sluga se teškom mukom suzdržao od riječi koje bi u ovom trenutku bile sasvim velika opasnost po njegov života, ali prevlada svoju krvavu mržnju prema gospodaru i novome bogu te izusti: " Ne bih znao odgovora." Car se pridigne sa stolice i jedno vrijeme ga promatra, a onda reče: "Isti si kao i svi tvoji Židovi! Jednaka budaletina kao oni dolje koji potkopavaju moj grad i ruše povjesne tekovine. Isti! Možda imaš nešto s njima?" Sluga razljućeno reče: "Ne! Ja nisam kao oni! Oni su izrod. Više ih ne zovemo Židovima. Zato žive u podzemlju, jer se stide svojeg velikog bogohuljenja." Car oduševljeno hihota: "Ti i ja imamo nešto zajedničko, mrzimo one štakore iz podzemlja i odvodnih kanala ovoga grada."

I ovakva jutarnja prepiranja bi se nastavila do tko zna kada da nije ušao carski glasnik i najavio dolazak glavnog tajnika Rima. Car se uspravi i kretnjom svoje snažen pesnice pokaže neka taj starac, ta okamina od tajnika uđe u njegove odaje. Sluge se razbježaše, a ulazi tajnik. Tajnik uđe, pokloni se, izvadi svitke, odmotava ih i počinje nešto blebetati, nešto potpuno nevažno za cara, koji je sada nezainteresirano i tupo gledao tu staru okaminu i promišljao o svojoj umjetnosti. Starac začuđeno pogleda u cara te reče: "Visosti. Rim je u dobrom stanju i takvim to ga sačuvati. Ekonomija je vrlo jaka i u svakodnevnom je porastu, ali bi trebalo malo usporiti s ratovima i osvajanjima. Ne mislim ništa loše, ali bih vas rado upozorio da bi ekonomija mogla biti poljuljana ukoliko se pretjerano troši na ratove." Car ga prekinu: "Gluposti! Rim je jak i nikad ne može izgubiti ovakvu dobru ekonomiju. Osvajanja su dijelovi našeg života. Oni su utkani u niti našeg postojanja, oni održavaju Rim." Starac samo klimne i progovori: "Mislim da sam završio s ovim svicima. Idem i želim vam ugodan ostatak dana." Neron uzme harfu i počinje patetično pjevati vrlo monotono i apatično uz pijuckanje jakog vina: "Zašto me ne voliš Rime? Zašto bol mojoj duši stvaraš? Sve svoje krijeposti i vrline, dajem ti dragovoljno dušo moja mala. Zašto moju bol ne razumije? Zašto mi kidaš srce i dušu? Ja predan sam ti dovjeka."U silnom zanosu ne zamijeti zmiju koja se šuljala. Zmija stane i uperi svoje žive oči u Nerona. Sve se odjednom zamagli i dim ispuni prostoriju. Pred carem se uzdigne visoki gorostas i njegova impozantna pojava pokori cara. Car se ničice baca pred tim mišičavim tijelom, teškim pesnicama i zvečećim ostrigama. Moli za milost i jeca, ali ta impozantna pojava i dalje uspravno stoji i samo gleda. Pogleda Neron prema gore i prozbori: "Ako si me došao ubiti, dopusti mi da se borim s tobom kao muškarac s muškarcem. Ja nisam kukavica i obranit ću svoj život časno!" Snažni lik nekog uzvišenog bića zagrmi: "Kakva borba!? Nisam se došao boriti s tobom! Kad bih htio, smlavio bih te u hipu! Da li znaš tko sam ja uopće!?" Car zadrhta i odmahne glavom, a div odgovori: "Naravno da ne znaš, a maločas si mi nazdravljao. Ja sam Ares, bog rata. Neron zadrhta i prozbori sad već sav patetičan i u zanosu: "O moj gospodine! Bože i gospodaru moj! Bože rata i svake bitke! Ja sam tvoj pokorni sluga." Ares odbrusi: "Nisi ti ništa! Ti si samo jedna mlohava krpa što su je ovjesili o vrata tvoje palače. Kakav si ti to sluga!? Tu naričeš poput kakve curice i plačeš na melodiju harfe. Sramota! Zar da takvi vode narod?!" Car, preplašen upita istim onim tonom kojeg je upotrebljavao njegov sluga kada se pobojao da je upao u životnu opasnost: "A što trebam učiniti gospodaru i bože moj?"

Ares zagrmi: "Budi muško! Tu se zakopavaš u svoju prljavu jazbinu i ne vidiš svijetlo nova dana. Nazdravljaš barabrskim bogovima, a ne meni koji ti donosi pobjede. Sramota! Sjeti se samo odakle potječeš. Dolaziš ispod nakovnja olimpske kovačnice. Rim je krvoločna zvijer poput one krvoločne vučice, koja je othranila Romula i Rema, iste one vučice koja je gledala, kako u krvi i bratoubojstvu raste moć Rimljanina. Rim je božji grad. Rim je stroj s kojim oni s olimpa žele pokoriti cijeli svijet. Rim je cvijetak, niknuo iz pepela i ruševina onih koji su okrenuli leđa bogovima. Zbog Rima sunce krvari na zapadu. Rim je korov, otporan na sve. Svaka cigla grada, zidana je na tlu zlostavljanja, ubojstava, razbojstava, nasilja, silovanja i bratoubojstva. Cigle su ispečene od praha kostiju neprijatelja Rima, a cement je krv pomiješana s rasutim mozgom neprijatelja. Ja sam uvijek stajao iznad Rima i čuvao ga u svojoj šaci. Njegova moć raste jer tako bogovi žele. Zato ne zaogrći se tlapnjama i glupostima, već kreni i ohrabri svoje ratnike." Neron, sav očajan progovori: "Možeš li mi odgovoriti na jedno pitanje?" Ares mrzovoljno pita: "Koje!? Što ti nije pobogu jasno?!" Neron sa strahom i nekim komešanjem izusti: "Zašto nitko ne voli moju umjetnost?" Ares zareži: "Budalo!!! Što to pričaš!! Ti si vladar! Ti nemaš vremena za te tvoje babinje stvari! Ti moraš svojim autoritarnim karakterom voditi narod! Rim je zasnovan na krvoločnoj želji da se prolije krv. Rim ima božanstvene teatre i umjetnost umiranja. Gladijatori su najveći umjetnici, a djela njihovih do lakata krvavih ruku su prave umjetnine. Ti si budala i ne vidiš što ti se dešava u gradu. Grad je zaražen onima dolje koji građanen štiplju za gležanj. To mora prestati vojniče! Jasno!" Neron onako pijan ustane i zadrži uspravani stav vojnika i kaže: "Moj život ti pripada Arese! Odsad činim što te volja! Istjerat ću one štakore najjačim otrovom od sviju: vatrom!" Ares ga potapša po ramenima i najednom iščezne u dimu. U sobi s Neronom su bila njegova služinčad, u čudu gledajući ga. Zbog vike i halabuke, navrla je i straža u Neronove odaje, također sva začuđena. Neron je izmakao kontroli. U sobi je bilo sve porazbacano i isprevrtano, a Neron je buncao. Najednom luđačkim glasom zaviče: "Zapalite Rim! Zapalite legla štakorska i iskorijenite trulež!! To je naredba!" Vojnici se pogledaše i upitaše složno u glas cara: "Gospodaru koga....gdje treba zapaliti?" Neron do krajnjih granica razdražen zaviče: "Zapalite sve one podzemne šetače pa neka se onda mole svome bogu! Ha, ha, ha!!" I začuje se histerični smijeh. Rim je dosegao svoj vrhunac. Plameni jezici su obujmili čitav grad i grabili sve pred sobom, gutajući ljude, životinje i nastambe u usta Rimskog sunca, a Neron je zapjevao uz svoju harfu stihove koji su kao naručeni u tom trenutku izlazili iz srca velikog vođe, umjetnika i domoljuba:"Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote, a moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći, plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći."

Objavi svoju kratku priču

Izvor:Opusteno.rs

Preporučujemo:

Književnost jugoslovenskih naroda

Književnost jugoslovenskih narodaNacionalna književnost naših naroda, u skladu sa njihovim posebnim istorijskim razvitkom, ima za sobom dug i plodan istorijski put. Sva, pa i najdalja prošlost jugoslovenskih naroda našla je u našoj književnosti svog vernog tumača i slikara. Ta književnost ...

Realizam u književnosti jugoslovenskih naroda

Realizam u književnosti jugoslovenskih narodaDruštveno političke prilike u drugoj polovini devetnaestog veka. Jugoslovenski narodi u XIX veku ulaze u nov period svog društvenog i kulturnog razvitka. Prva polovina toga veka protekla je, uglavnom, u njihovom nacionalnom buđenju, jačanju i delimičnom oslobađanju ...

Moderna književnost jugoslovenskih naroda

Moderna književnost jugoslovenskih narodaDruštveno - političke prilike Početak XX veka je u mnogo čemu značio nastavljanje već započetih kretanja u drutltveno-političkom životu jugoelovenskih naroda. Kod nekih, kao kod Srba, to je bilo vreme definitivnog nadvladavanja kapitalističkih ekonomskih ...

Japanska bajka: Borba za blagostanje svog naroda

Japanska bajka: Borba za blagostanje svog narodaU davno vreme na obali mora živeo je siromašni ribar po imenu Kenzo Sinobu. Jednog hladnog i vetrovitog dana neko zakuca pa vrata Kenzove kolibe. On otvori vrata i na pragu vide nemoćnog starca. - Dozvoli mi da prenoćim kod tebe - zamoli ga starac - mnogo sam kilometara ...

Seobe kao sudbina pojedinih naroda - pismeni sastav

Seobe kao sudbina pojedinih naroda - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika na temu: Seobe kao sudbina pojedinih naroda. Seobe kao sudbina pojedinih naroda Beskrajan, plavi krug, i u njemu zvezda. Kad bolje pogledate tu zvezdu, videćete u njoj odraz oblaka, malecni, jedva primetan običnom oku. Otkud na ...

Pogledajte i:

Nirvana - Vladislav Petković Dis - pismeni sastav

Nirvana - Vladislav Petković Dis - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika na temu pesme Nirvana koju je napisao Vladislav Petković Dis. Nirvana Praznina, stanje gasnuća, ništa se ne dešava, ne pomera, ne kreće. Jad, očaj, beznađe. Dotakao dno, zakoračio u prazninu, ništavilo, zgasnuće. Video ...

Tolerancija je kada... - pismeni satav

Tolerancija je kada... - pismeni satavPismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu: Tolerancija je kada... Tolerancija je kada... Svi ljudi su različiti, bilo po svojim uverenjima, religiji, boji kože, kose, očiju, boji zastave ispod koje stoje ili čak boji jakne i majice koju ...

Vile - Charls Perrault - prepričano

Vile - Charls Perrault - prepričanoVrsta dela: bajka Vreme radnje: nekada davno Mesto radnje: kuća majke i njene dve ćerke, potok, šuma Likovi: ljubazna mlađa sestra, zla starija sestra, majka, vila, princ Vile - prepričano Nekada davno živela je majka sa dve ćerke. Starija ćerka bila ...

Nirvana - Vladislav Petković Dis

Nirvana - Vladislav Petković DisNoćas su me pohodili mrtvi. Nova groblja i vekovi stari; Prilazili k meni kao žrtvi, Kao boji prolaznosti stvari. Noćas su me pohodila mora, Sva usahla, bez vala i pene, Mrtav vetar duvao je s gora, Trudio se svemir da pokrene. Noćas me je pohodila sreća Mrtvih ...

Jesen - psmeni sastav 11

Jesen - psmeni sastav 11Pismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu o jeseni. Jesen Jesen je stigla! Okitila nas je šarenim jesenjim bojama. Zašuštalo je lišće, zamirisalo je pečeno kestenje. Drveće je presvuklo svoju zelenu garderobu. Obuklo je žute, braon ...

Zanimljivo:

Jesen - pismeni sastav 10

Jesen - pismeni sastav 10Pismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu: Jesen. Jesen Jesen je polako došetala u naše mesto. Sa sobom je donela kišu, vetar, sive oblake, maglovita jutra. Ujutru me više ne budi sunce već tmurni, olovni i teški oblaci. Sporo koračaju ...

Jesen - pismeni sastav 12

Jesen - pismeni sastav 12Pismeni sastav iz srpskog jezika na temu: Jesen. Jesen Probudio sam se i osetio kako Sunce tužno izlazi, a vetar ga ne ohrabruje već sve jače duva. Shvatio sam da nam je stigla Jesen! Tek tada primetih drveće koje je presvuklo letnje odelo. Sada zeleni hrast ...

Naš osmi razred - pismeni sastav

Naš osmi razred - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu, osmi razred, na temu: Naš osmi razred. Naš osmi razred Činjenica i sama pomisao da ćemo se za nekoliko nedelja rastati i da će svako poći na svoju stranu uvek me rastuži. Još kada pomislim da ćemo se ...

Hamlet - prepričana lektira

Hamlet - prepričana lektiraGlavni junak je danski princ, izuzetno složenog lika koji ne preuzima ništa konkretno da bi osvetio smrt svoga oca. U početku je oklevao i bio veoma pasivan. Ipak, da nije slabić pokazala je scena kada veoma brzo probada mačem ministra Polonija, a zatim šalje ...

O pesmi: Očiju tvojih da nije - Vasko Popa

O pesmi: Očiju tvojih da nije - Vasko PopaLjubavni centralni motiv su oči. Rime nema. Stih je slobodan. Melodija se ostvaruje nekakvim ponavljanjem. Ponavlja se negacija. Negacije - ne bi bilo. Ljubavna pesma. 4 strofe od po 3 stiha - neobična je (inverzija je u pitanju). Malo reči, ali dobro ukomponovanih...