Čari zavođenja

Osjećao se kao jezero koje isparava i nestaje. Izgarao je za tom ženom. Iako su ga noge vodile kao mnogo puta u životu u neke duge šetnje, i sada je šetao palubom u nadi da će u toj ženi prepoznati nešto iz svoj davne prošlosti. Naivno je smatrao da s ovom ženom kao i sa svim onim pitomim udaljenostima i daljinama dijeli neku davnu zajedničku prenatalnu prošlost. Žena zastane i priljubi se uz ogradicu broda. Atis deset koraka od nje iznenađen stane i kao ukočeno deblo čeka. Iako uspješan u predviđanju kraja svakog susreta, ovo nije mogao predvidjeti. Omanja horda ljudskih kostura, isplovljavala je iz mora tik do poleđine broda i penjala se do žene za kojom je prazne glave gacao. Kosturi u lepetavim pokretima kostiju, puzali su uz ogradu za koju se smireno i ravnodušno držala žena. Atis u navali nagonske potrebe da zaštiti slabije od sebe, pohiti prema ženi. No paluba broda se neprestano izduljivala i okretala kao ona sprava za vježbanje s pokretnom trakom. Atis ubrza korak, ali neprestano trči u mjestu. Petero kostura klepetavog gebisa, omatalo se oko žene i grlilo je koščatim rukama. Žena je šutjela i smješkala se. Atis nje mogao vjerovati svojim očima. Nemoćan uputi riječi hordi kostura. "Pustite je! Što hoćete od nje!? Imate mene ovdje; uzmite mene!" No kosturi nisu obraćali pažnju na to, već su davili ženu i raskrvarili joj vrat.

Crvena krv kao i krv raspetog sunca na zapadu, slijevala se po bjelini lubanja, rebrima i bedrenim kostima horde kostura. Atis očajnički doziva u pomoć, ali nikoga nema da bi prekinuo to klanje, to razbojničko oduzimanje života. U zeri trenutka, ugleda namotano uže pod nogama. Sine mu ideja. Ako ja ne mogu do njih, onda oni mogu do mene. Razmota uže, napravi lasso i počinje vitlati njime po zraku. Želio je u omču stegnuti glave tih kostura. Kosturi klepeću čeljustima izražavajući tako ironičan smijeh Atisu ravno u lice. Atis baca omču; omča pada nedaleko do njega; nije se ni na par centimetara približila kosturima. Pita se, zašto se uopće trudi spasiti je. No vjera i srce, a ne razum, govorile su mu jedno da s tom ženom dijeli prenatalnu prošlost. Slutnja i sjećanje u reminiscencijama, tjerale su ga da dade sve od sebe. U poetskim naricanjima i viteškim nastojanjima želio je spasiti tu jadnu ženu od vjetrenjače. Da, vitez i pjesnik u jednom biću; bio je to Atis. I u ovom slučaju Smrt je bila jedino rješenje; uvijek je svima samo želio smrt, svima koje je prezirao i mrzio. Pouzdano je znao da je tako. A sada se smrt vinula u slavno ruho pet bijelih kostura koji otimlju život koji za njega ima neko više značenje. Kosturi su kostima svojih rebara stvorili kavez oko ženinog tijela. Atis je očajan; bacanje užeta ne pomaže; nema učinka. Sve je uzaludno. Na podu nedaleko od užeta ugleda cijevi topova i metalne kugle. Imao je odličnu ideju, ali tom idejom, razbio bi iluziju žene koja mu se nasmiješila zavodljivim smiješkom određene namjere. Pomisli kako bi bilo dobro baciti rukom jednu od topovskih kugli u kavez od kostiju. Kugle su veličinom stajale u šaku. I Atis spremno krene baciti kuglu kao u olimpijskom bacanju kugle ili diska. Istegne ruku od naprezanja, ali nema učinka. Uspješno baca kuglu, koja se približava kosturima, ali obrnuta gravitacija, izbacuje kuglu u drugome smjeru, u smjeru jarbola. Kugla lomi jarbol do Atisa. Aits pada zaslijepljen pod jatom iverja koje se uskovitla oko njegove glave. Prilikom pada, osjeti kako se jedrenjak nagnuo u smjeru njegovog pada, kao da je na njega naletio poveći val nepodnošljivog morskog bijesa. Pogled upre prema ženi. Žena je gotovo iščezla pod kosturima. Grizli su joj lice. Želi se pridići, ali ga slomljeni i padajući jarbol stisne na palubu broda. Brod se izvrće; valovi sve većom snagom udaraju u brod.

Atis se instinktivno hvata za ogradu broda. Zapljuskuje ga golemi val morske pjene; Atis se davi, osjeća da gubi život i vitalnost. Brod je sasvim promijenio smjer. Atis uperi pogled prema ženi i kosturima. No oni su nestali s vidika. Bilo je prekasno za bilo kakvu intervenciju, osim za intervenciju spašavanja vlastitog života. Brod se napokon izvrće naopačke. Kobilica i trup, ugledale su sad već zvjezdano nebo. Atis se bori za zrak zaglavljen između palube i površine vode. Pluta i maše rukama. No odjednom na nogama osjeća teret, poput sidra koje ga vuče prema dolje. Pokuša mlatarati nogama, no one su zaglavljene, točnije, vezane o nekakav metalni stup. Atis zaroni da bi oslobodio noge. No na nogama ugleda uže svezano u omču i cijev topa kako ga vuku prema dolje. Luđački se otimlje za život mlatarajući rukama. No ipak tone i propada. Slana voda mu ulazi na usta i nos stvarajući groznu bol u sinusima i ždrijelu. Pluća se pune vodom i Atis prestaje disati no još uvijek živi i gleda podvodni svijet u propadanju prema dolje. Iz daljine vidi kako mu se netko približava, neki objekt prepoznatljiva forme. Kako tone, taj objekt prepoznatljive forme postaje očit. To je ona brineta. U čudu pomisli. Ono je bila samo predstava da mene utope. Ja sam ovdje žrtva. Brineta mu prilazi sve bliže. Sasvim mu se približila unakažena lica koje su oglodali kosturi. I počela je govoriti pod vodom glasom koji je Atis jasno i glasno razumio. Glas je bio pomalo izobličen i poprimao je jeku neke nepoznate daljine "Dušo, ne boj se! To je samo san!". Brineta ga zagrli i fiksira pogledom. Riječi "Dušo, ne boj se! To je samo san "razvodnjeno su odzvanjale u Atisovoj glavi dok je u brinetinu zagrljaju tonuo u beznadan ponor.

Probudio se sav mokar u vlastitom znoju omamljen od alkohola i "ljubavi" odnosno životinjske pohote. Do njega je uzdisala brineta, baš poput one u snu. Bilo mu je jasno da nemaju ništa zajendičkog osim pohote i dahtanja usred koitusa. Pomisli: U cijelom svijetu, spaja nas jedino geometrija naših spolovila. I vrati se u brinetin zagrljaj u trenutak zadovoljstva koji je upravo pred jenjavanjem.

Autor: Zoran Hercigonja

Objavi svoju kratku priču

Izvor:Opusteno.rs

čari zavođenja

Preporučujemo:

General Kiro Miš - Hrvoje Kovačević - prepričana lektiraMesto radnje: obućarska radionica, brod Likovi: miš Kiro, stolar Benedikt, kralj i ostali Kratak sadržaj Stari postolar Benedikt izvrgnut je ruglu jer ponekad radi besplatno i ima i miša za prijatelja. Svi dobro znaju da miševi samo nanose štetu, ali ono ...

Moj omiljeni sport - pismeni sastav 2Pismeni sastav iz srpskog jezika na temu: Moj omiljeni sport. Moj omiljeni sport Danas postoji toliko sportova koje možete izabrati i kojima se možete baviti ili rekreativno ili profesionalno, u zavisnosti od talenta i afiniteta. Za većinu sportova je potrebna ...

Priča o kmetu Simanu - Ivo Andrić - prepričana lektiraPriča o kmetu Simanu, pripovetka Ive Andrića objavljena je 1969. godine u delu Priča o kmetu Simanu i druge pripovetke. Radnja se odvija u Bosni i Hercegovini za vreme njene okupacije od strane Austrougarske. Godine 1876. u malom hercegovačkom gradu Nevesinju narod ...

Zimski pejzaž - pismeni sastav 2Pismeni sastav iz srpskog jezika na temu: Zimski pejzaž. Zimski pejzaž Zima se spušta poput srebrnog pokrivača, preobražavajući pejzaž tihom čarolijom gde je nekada suva trava čeznula za vlažnošću, sada se prostire beskrajan snežni tepih, mek ...

U zimski dan - Desanka MaksimovićCeloga je dana sneg polako pado kao s voćki cvet. O, kako večeras, o, kako bih rado odletela nekud daleko u svet, nekuda daleko kroz cvetove snežne kao leptir lak, i nekome htela reći reči nežne, tople, lepe, nove, kakve ne zna svak. I sutona celog sneg je ...

Pogledajte i:

Ljubav je krhkija od stakla - pismeni sastav 6Pismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu: Ljubav je krhkija od stakla. Ljubav je krhkija od stakla Mislim da sam ja još mala da bih razumela izreku: Ljubav je krhkija od stakla. Još mi nismo doživeli ljubav i tugu. Zato sam upitala mamu ...

Život muzičara - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika na temu: Život muzičara. Život muzičara Stevan Stojanović Mokranjac rođen je 1856. godine u Negotinu. Tokom viših razreda gimnazije koju je pohađao, imao je i časove više instrumenata, kao što su klavir, violina i pevanje...

Prva ljubav - pismeni sastav 4Pismeni sastav iz srpskog jezika na temu: Prva ljubav. Prva ljubav Od ljubavi nema lepše i uzbudljivije igre. Ljubav nam dozvoljava da u potpunosti izrazimo svoju kreativnost i usmerimo je ka pravim vrednostima. Ljubav zauzima značajnu poziciju u životu svakog ...

Jesen u mojem selu - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu: Jesen u mom selu. Jesen u mom selu Svako godišnje doba ima svoje čari, pa tako i ova naša jesen koja je došetala u moje selo. Volim ujutru, pre polaska u školu, da posmatram krošnje sa zlatnim haljinama...

Plava grobnica - Milutin Bojić - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika na temu o pesmi: Plava grobnica, koju je napisao Milutin Bojić Plava grobnica Pesma je napisana prvom licu. Lirski intonirana. Interesantno je da se pesnik sve vreme obraća galijama carskim. Posvećena poginulim ratnicima ...

Zanimljivo:

Gogoljevi junaci komedije Revizor otkrivaju smešnu i strašnu sliku društva - pismeni sastavPoznato je da ljudski pogled otrkiva čovekovu dušu, ma koliko ona tajanstvena i skrivena bila. Ispod jednostavne površine nalazi se veliki splet pomešanih osećanja, vrlina, ali isto tako i mana, kobnih po pojedinca i njegovu sreću. Gogoljeva komedija Revizor ...

Jesen - pismeni sastav 8Pismeni sastav iz srpskog jezika za učenike osnovne škole na temu: Jesen. Jesen Nijanse crvene, žute, zelene I braon boje se stapaju na opalim listovima u parku. Kao balerine lepršaju u vazduhu dok ne dotaknu vazdušasti tepih svojih prethodnica. U vazduhu se ...

Jesen - pismeni sastav 10Pismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu: Jesen. Jesen Jesen je polako došetala u naše mesto. Sa sobom je donela kišu, vetar, sive oblake, maglovita jutra. Ujutru me više ne budi sunce već tmurni, olovni i teški oblaci. Sporo koračaju ...

Ćutljivo lišće - Ivo KobašPreda mnom staza lišćem skrivena. Ponjava žuta i ovlažena. Dok se taj tepih od lišća žuti, gazim ga sporo, a lišće - ćuti! Na svaki korak tek zašušti. Šuštavih poruka bujica pljušti. Ali ja ne znam šta one znače? možda to lišće tuguje, plače...

Zauvek moj 8-1 - pismeni sastavPismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu na temu: Zauvek moj 8-1. Zauvek moj 8-1 Vreme toliko brzo leti... Još uvek nisam svesna da je prošlo osam godina zajedničkog druženja. Svi smo uzbuđeni, uplašeni i pomalo tužni jer se uskoro rastajemo...