Bajka: Zlatna jabuka i devet paunica

Bajka: Zlatna jabuka i devet paunica

Bajka: Zlatna jabuka i devet paunica

Narodna bajka: Zlatna jabuka i devet paunica

Bio jedan car pa imao tri sina i pred dvorom zlatnu jabuku koja za jednu noć i cveta i sazri i neko je obere, a nikako se nije moglo saznati ko. Jednom stane car razgovarati sa svojim sinovima:

- Kud to nestaje rod sa naše jabuke!

Na to će najstariji sin:

- Ja ću noćas čuvati jabuku, da vidim ko je to bere.

I kad se smrkne, on otide pod jabuku pa legne pod njom da je čuva, ali kad jabuke već počnu zreti, on zaspi, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Onda on otide k ocu i kaže mu sve po istini. Tada se ponudi drugi sin da čuva jabuku, ali i on prođe kao i onaj: zaspi pod jabukom, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Sad dođe red na najmlađeg sina da i on čuva jabuku; on se opravi, dođe pod jabuku i namesti krevet pod njom pa legne spavati. Kad bude ispred ponoći, on se probudi pa pogleda na jabuku, a jabuka već počela zreti, sav se dvor sjaji od nje. U taj čas doleti devet zlatnih paunica, osam padnu na jabuku a deveta njemu u krevet, kako padne na krevet, stvori se devojka da je nije bilo lepše u svemu carstvu. Carev sin opčinjen lepotom devojke dade joj jabuke ali on je zamoli da mu ostavi barem jednu; a ona mu ostavi dve: jednu njemu a drugu da odnese svome ocu. Devojka se potom opet pretvori u paunicu i odleti sa ostalima.

Kad ujutru dan osvane, ustane carev sin pa odnese ocu one obadve jabuke. Ocu bude to vrlo milo i pohvali najmlađega sina. Kad bude opet uveče, najmlađi carev sin opet se namesti kao i pre da čuva jabuku, i sačuva je opet onako i sutradan opet donese ocu dve zlatne jabuke. Pošto je tako nekoliko noći zaredom uspevao da sacuva jabuke, braća mu pozavidese. U tome se još nađe nekaka prokleta babetina koja im se obeća da će uhvatiti i saznati kako on jabuku sačuva. Kad bude uveče, ta se baba prikrade pod jabuku pa se podvuče pod krevet i onde se pritaji. Posle dođe i najmlađi carev sin, te legne kao i pre. Kad bude oko ponoći, ali eto ti devet paunica, osam padnu na jabuku, a deveta njemu u krevet pa se pretvori u devojku. Onda baba polagano uzme devojčinu pletenicu, koja je visila niz krevet pa je oseče, a devojka odmah đipi sa kreveta, stvori se paunica pa poleti, a ostale paunice sa jabuke za njom i tako ih nestane. Onda đipi i carev sin pa poviče:

- Šta je to?

Kad tamo, ali baba pod krevetom, on zgrabi babu pa je izvuče ispod kreveta i sutradan zapovedi da je bace u tamnicu.

Paunice više ne dođu na jabuku i zato je carev sin jednako tužio i plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu i da se ne vrati kući dok je ne nađe; pa onda otide k ocu i kaže mu šta je naumio. Otac ga stane odvraćati i govoriti mu da se mane toga, nego će mu naći drugu devojku koju god hoće u svemu carstvu. Ali je to sve bilo zaludno, on se spremi i još sa jednim slugom pođe u svet da traži svoju paunicu.

Idući tako zadugo po svetu, dođe jedanput na jedno jezero i onde nađe jedne velike i bogate dvore i u njima jednu babu, caricu i jednu devojku babinu ćer pa zapita babu: Zaboga, bako, e da li ti šta znaš za devet zlatnih paunica? A baba mu stane kazivati:

- E, moj sinko, znam ja za njih: one dolaze svako podne ovde na ovo jezero, te se kupaju; nego se ti mani paunica, već evo ti moja kći, krasna devojka i toliko blago, sve će tebi ostati.

Ali on jedva čekajući da vidi paunice nije hteo ni slušati šta baba govori za svoju ćerku. Kad bude ujutru, carev sin ustane i opravi se na jezero da čeka paunice, a baba potkupi slugu njegov i da mu jedan meščić, kojim se vatrapiri pa mu reče:

- Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat pa će zaspati te neće moći sa paunicama razgovarati.

Nesrećni sluga tako i učini: kad iziđu na jezero, on nađe zgodu pa svome gospodaru dune za vrat iz onoga meščića, a on siromah odmah zaspi kao mrtav. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane grliti i buditi:

- Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo!

A on ništa ne zna kao da je mrtav. Paunice pošto se okupaju, odlete sve zajedno. Onda se on odmah probudi pa zapita slugu: Šta je, jesu li dolazile? A sluga odgovori da su dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu na konja i kako ga je grlila i budila. Carev sin siromah čujući to, zavapi od tuge.

Kad bude drugi dan ujutru, on se opet opravi sa slugom, sedne na konja pa sve pored jezera šeće. Sluga opet nađe zgodu te mu dune za vrat iz meščića, a on odmah zaspi kao mrtav. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica: osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane grliti i buditi:

- Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo!

Ali ništa ne pomaže: on spava kao mrtav. Onda ona reče sluzi:

- Kaži gospodaru svome: još sutra može nas ovde dočekati pa nas više nikad ovde neće videti.

I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin pa pita slugu:

- Jesu li dolazile? A sluga mu odgovori:

- Jesu i poručile su ti da ih još i sutra možeš ovde dočekati pa više nikad ovde neće doći.

On siromah kad to čuje ne zna šta će od sebe da radi: sve čupa kosu sa glave od muke i žalosti.

Kad treći dao svane, on se opet opravi na jezero, usedne na konja pa sve pokraj jezera, ali nije hteo šetati, nego sve stane trčati da ne bi zaspao. Ali opet sluga nekako nađe zgodu te mu dune iz meščića za vrat, a on odmah padne po konju i zaspi. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane buditi i grliti:

- Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo!

Ali ništa ne pomaže: on spava kao mrtav. Onda reče paunica sluzi:

- Kad ti ustane gospodar, kaži mu neka smakne gornji klin na donji pa će me onda naći.

Potim odlete sve paunice. Kako one odlete, a carev se sin probudi pa zapita slugu:

- Jesu li dolazile?

A sluga odgovori:

- Dolazile su, i ona što je bila pala tebi na konja, rekla mi je da ti kažem da smakneš gornji klin na donji pa ćeš je onda naći.

Kako on to čuje, istrgne sablju te oseče sluzi glavu.

Posle toga počne sam putovati po svetu i tako putujući zadugo, dođe u jednu planinu i onde zanoći kod jednog pustinika pa ga zapita ne bi li mu znao kazati šta za devet zlatnih paunica. Pustinik mu odgovori:

- E, moj sinko, srećan si, sam te je Bog uputio kuda treba! Odavde nema do njih više od po dana hoda. Samo vala upravo da ideš pa ćeš naći jedne velike vratnice, kad prođeš one vratnice, drži desno pa ćeš doći upravo u njihov grad, onde su njihovi dvori.

Kad ujutru svane, carev sin ustane, opravi se i zahvali pustiniku pa pođe kako mu je kazao. I tako putujući naiđe na velike vratnice i prošavši ih, odmah uzme desno i tako oko podne ugleda grad gde se beli i vrlo se obraduje. Kad uđe u grad, napita i dvor zlatnih paunica. Kad dođe na vrata, onde ga zaustavi straža i zapita ko je i otkuda je pa pošto on kaže, otidu te jave carici, a ona kako čuje, kao bez duše dotrči pred njega onako kao devojka pa uzevši se sa njim po ruke uvede ga u dvore. Tu bude velika radost i posle nekoliko dana venčaju se njih dvoje i on ostane živeti onde kod nje. Posle nekoga vremena pođe carica u šetnju, a carev sin ostane u dvoru; carica mu na polasku da ključeve od dvanaest podruma pa mu reče:

- U sve podrume možeš ići, ali u dvanaesti ne idi nipošto niti ga otvoraj, ne šali se glavom!

Potom ona otide.

Carev sin ostavši sam u dvoru, stane misliti u sebi:

- Šta bi to bilo u dvanaestom podrumu?

Pa onda stane otvorati podrume sve redom. Kad dođe na dvanaesti, najpre nije hteo otvorati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! pa na kraju otvori i dvanaesti podrum, kad tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno pa iz njega iziđe glas: Zaboga, brate, molim te, umreh od žeđi, daj mi čašu vode! Carev sin uzme čašu vode pa uspe u bure, ali kako je on uspe, odmah pukne jedan obruč na buretu. Zatim opet izađe glas iz bureta:

- Zaboga, brate, umreh od žeđi! Daj mi još jednu čašu vode!

Carev sin opet uspe čašu vode, a na buretu pukne još jedan obruč. Po treći put iziđe glas iz bureta:

- Zaboga, brate, umreh od žeđi! Daj mi još jednu čašu vode!

Carev sin uspe još jednu čašu vode, pukne obruč i treći; onda se bure raspadne, a zmaj izleti iz njega pa na putu uhvati caricu i odnese je. Posle dođu sluškinje i kažu carevom sinu šta je i kako je, a on siromah od žalosti nije znao šta će raditi. Na kraju naumi opet da ide usvet da je traži.

I tako putujući po svetu za dugo, dođe na jednu vodu pa idući pokraj one vode opazi u jednoj lokvi malu ribicu gde se praćaka. Ribica kad vidi carevoga sina, stane mu se moliti:

- Pobogu da si mi brat, baci me u vodu! Ja ću tebi jedared vrlo trebovati, samo uzmi od mene jednu ljusku pa kad ti zatrebam, samo je protri malo.

Carev sin digne ribicu, uzme od nje jednu ljusku pa ribicu baci u vodu a ljusku zavije u maramu. Posle nekog vremena idući tako po svetu nađe lisicu gde se uhvatila u zamku. Kad ga lisica opazi, reče mu:

- Pobogu da si mi brat, pusti me iz ovih gvožđa! Ja ću ti kadgod trebati, samo uzmi od mene jednu dlaku pa kad ti zatrebam, samo je malo protri.

On uzme od nje jednu dlaku pa je pusti. Opet tako idući preko jedne planine nađe kurjaka gde se uhvatio u zamku.

I kurjak kad ga vidi, reče mu:

- Pobogu da si mi brat, pusti me! Ja ću tebi biti u nevolji, samo uzmi od mene jednu dlaku pa kad ti zatrebam, samo je malo protri.

On uzme dlaku od kurjaka pa ga pusti. Iza toga carev sin opet dugo putujući srete jednog čoveka pa ga zapita:

- Zaboga, brate, e da li si čuo kad od koga gde su dvori zmaja cara?

Ovaj ga čovek lepo uputi i kaže mu i vreme u koje valja da je tamo. Onda mu carev sin zahvali pa pođe i jedva jednom dođe u grad zmajev. Kad uđe u zmajeve dvore, nađe svoju ljubu i oboje se vrlo obraduju kad se sastanu, pa se stanu razgovarati šta će sad, kako će se izbaviti. Najposle se dogovore da beže. Brže-bolje spreme se na put, sednu na konje pa beži. Kako oni umaknu iz dvora, a zmaj na konju dođe; kad uđe u dvor, ali carice nema; onda on stane govoriti konju:

- Šta ćemo sad: ili ćemo jesti i piti ili ćemo terati?

Konj mu odgovori:

- Jedi i pij, stići ćemo ih, ne sekiraj se. Kad zmaj ruča, onda sedne na konja pa teraj za njima i za tili čas ih stigne. Kako ih stigne, caricu otme od carevog sina pa mu reče:

- Ti idi zbogom, sad ti praštam za ono što si mi u podrumu dao vode, ali se više ne vraćaj ako ti je život mio.

On siromah pođe malo, ali ne mogavši srcu odoleti, vrati se natrag pa sutradan opet u zmajev dvor i nađe caricu a ona sedi sama u dvoru i suze roni. Kad se nanovo videše i sastaše, počeše se opet razgovarati kako bi pobegli. Onda reče carev sin njojzi:

- Kad dođe zmaj, pitaj ti njega gde je dobio onoga konja pa ćeš mi kazati, da i ja tražim onakoga, ne bismo li mu kako utekli.

Potom otide iz dvora. Kad zmaj dođe kući, ona mu se poče umiljavati i previjati se oko njega i oko svačega se sa njime razgovarati, pa mu najposle reče:

- Ala imaš brza konja! Gde ga dobi, tako ti Boga?!

A on joj odgovori:

- E gde sam ja dobio, onde ne može svak dobiti. U toj i u toj planini ima jedna baba pa ima dvanaest konja za jaslama da ne znaš koji je od koga lepši. A ima jedan u budžaku konj kao da je gubav, tako se čini, ali je on najbolji, on je brat moga konja, njega ko dobije, može u nebesa ići. Ali ko hoće da dobije od babe konja, vala da služi u nje tri dana: u babe ima jedna kobila i ždrebe pa tu kobilu i ždrebe valja čuvati tri noći, ko za tri noći sačuva kobilu i ždrebe, baba mu da konja da bira kojega hoće. A ko se u babe najmi pa za tri dana ne sačuva kobile i ždrebeta, on je izgubio glavu.

Sutradan kad zmaj otide od kuće, carev sin dođe pa mu ona kaže sve šta je čula od zmaja. Onda on otide u onu planinu k babi i došavši k njoj reče joj:

- Pomozi Bog, bako!

A ona mu prihvati boga:

- Bog ti pomogao, sinko; a koje dobro?

On joj reče:

- Rad bih u tebe služiti. Onda mu baba reče:

- Dobro, sinko. Za tri dana ako mi sačuvaš kobilu, daću ti konja koga god hoćeš, ako li ne sačuvaš, uzeću ti glavu.

Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojeg je bio sve kolac do koca i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednom nije bila i ovaj je kolac sve jednako vikao: Daj, baba, glavu. Baba mu ovo sve pokaže pa mu reče:

- Vidiš, ovi su svi bili kod mene u najmu pa nisu mogli kobile sačuvati.

Ali se carev sin od toga ne uplaši, nego ostane kod babe da služi. Kad bude uveče usedne on na kobilu pa u polje a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći on zadrema na kobili i zaspi, a kad se probudi, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama. Kako to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu i tako tražeći je udari na nekaku vodu. Kad je vidi, onda se seti one ribice što je iz lokve u vodu bacio pa izvadivši iz marame onu njezinu ljusku, protre je malo među prstima, a ribica mu se u jedan put javi iz vode:

- Šta je, pobratime?

A on joj odgovori:

- Utekla mi babina kobila pa ne znam gde je.

A ribica mu reče:

- Eno je među nama, stvorila se riba a ždrebe ribić, nego udri ularom po vodi i reci: dura, ba-bina kobila! Onda on udari ularom po vodi govoreći: Dura, babina kobila! A ona odmah postane kobila kao što je i bila i iziđe sa ždrebetom na obalu. Onda je on zaulari i uzjaše pa kući, a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba njemu da jesti, a kobilu uvede u konjušnicu pa sve žaračem:

- U ribe, kurvo!

A kobila joj odgovori:

- Ja sam bila u ribama, ali su njemu ribe prijateli pa me pokazaše.

Onda opet baba:

- A ti u lisice!

Kad bude pred noć, on usedne na kobilu pa u polje a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo jednako na kobili, a kad bude oko ponoći, on zadrema na kobili i zaspi, a kad se prene, a on opkoračio nekakvu kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama. Kad to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu. Ali mu odmah padne na pamet što je baba kobili govorila pa izvadi iz marame onu lisičju dlaku i protrlja je, a lisica u jedan put te preda nj:

- Šta je, pobratime?

A on odgovori:

- Utekla mi babina kobila pa ne znam gde je.

A lisica mu odgovori:

- Evo je među nama, stvorila se lisica a ždrebe lisičić, nego udri ularom o zemlju pa reci: dura, babina kobila! On onda udari ularom o zemlju govoreći: Dura, babina kobila! A kobila postane kobila kao što je i bila i u jedan put se sa ždrebetom obri pred njim. Onda je on zaulari i uzjaše pa kući a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba mu iznese ručak, a kobilu odmah uvede u konjušnicu pa sve žaračem govoreći:

- U lisice, kurvo!

A ona joj odgovori:

- Bila sam u lisicama, ali su lisice njemu prijatelji pa me prokazaše. Onda opet baba:

- A ti u kurjake!

Kad bude pred noć, carev sin usedne na kobilu pa hajde u polje, a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći, on zadrema i zaspi na kobili, a kad se prene, a on opkoračio nekakvu kladu pa sedi na njoj i ular drži u rukama. Kad to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu; ali mu odmah padne na pamet što je baba kobili govorila pa izvadi iz marame kurjačju dlaku i protrlja je, a kurjak ujedan put te preda nj:

- Šta je pobratime?

A on mu reče:

- Utekla mi babina kobila pa ne znam gde je. A kurjak mu reče:

- Evo je među nama, stvorila se kurjačica a ždrebe kurjačić; nego udri ularom o zemlju pa reci: dura, babina kobila On onda udari ularom o zemlju govoreći: Dura, babina kobila! a kobila postane kobila kao što je i bila i u jedan put se sa ždrebetom obri pred njim. Onda je carev sin zaulari i uzjaše pa kući, a ždrebe uz kobilu.

Kad dođe kući, baba mu da ručak, a kobilu uvede u konjušnicu pa sve žaračem govopeću:

- U kurjake, kurvo!

A kobila joj odgovori:

- Bila sam u kurjacima, ali su kurjaci njemu prijatelji pa me prokazaše.

Onda baba iziđe napolje a carev joj sin reče:

- E, baba, ja sam tebe služio pošteno, sad mi daj što smo pogodili.

Baba mu odgovori:

- Sinko, što je pogođeno ono valja da bude. Eto od dvanaest konja biraj kojega hoćeš.

A on reče babi:

- Ta šta ću birati, daj mi onoga iz budžaka, gubavog, za mene nisu lepi.

Onda ga baba stane odvraćati:

- Kako bi ti uzeo onog gubavog kod takih krasnih konja!

Ali on jednako ostane na svome govoreći:

- Daj ti meni koga ja hoću, tako je pogođeno.

Baba ne imajući kud, da mu gubavoga konja, a on se onda sa njom oprosti pa pođe vodeći konja na ularu. Kad ga odvede u jednu šumu, otre ga i uredi, a konj sine kao da mu je zlatna dlaka. Onda on usedne na njega pa ga potrči, a on poleti baš kao ptica i za tili čas donese ga pred zmajeve dvore. Carev sin kako uđe unutra, odmah reče carici:

- Spremaj se što brže.

I tako se brzo spreme, sednu oboje na onog konja pa hajde s Bogom putovati. Posle malo kad zmaj dođe i vidi da carice nema, rekne svome konju:

- Šta ćemo sad: ili ćemo jesti i piti ili ćemo terati?

A konj mu odgovori: Jeo ne jeo, pio ne pio, terao ne terao, nećeš ga stići.

Kad to zmaj čuje, odmah sedne na konja pa potera. A njih dvoje kad opaze za sobom zmaja gde ih tera, prepadnu se, te stanu nagoniti konja da brže trči, ali im konj odgovori:

- Ne bojte se, ne treba bežati.

Kad jedanput, ali zmaj već da ih stigne, onda konj pod zmajem poviče konju pod carevim sinom i caricom:

- Zaboga, brate, pričekaj me, hoću da crknem tebe vijajući.

A ovaj mu odgovori:

- A što si lud te nosiš tu alu. Nogama u vreten, te njega o kamen pa hajde sa mnom.

Kad to čuje konj pod zmajem, a on mahne glavom i snagom, a nogama u vreten te zmaja o kamen, zmaj sav prsne na komade, a konj se sa njima udruži. Onda carica usedne na ovoga konja i tako otidu sretno u njeno carstvo i onde ostanu carujući do svoga veka.

Izvor:Opusteno.rs

Preporučujemo:

Analiza dela: Zlatna jabuka i devet paunica

Analiza dela: Zlatna jabuka i devet paunicaNaslov pripovetke Zlatna jabuka i devet paunica samo prividno ukazuje na temu. Motiv zlatne jabuke je na početku pripovetke, od njega započinje dešavanje u priči: krađa jabuka. Pokušaj da se otkrije tajna nestanka jabuka povod je da se uvede ...

Bajka: Zlatna jabuka

Bajka: Zlatna jabukaNekada davno imao otac tri sina. Najstariji i srednji su bili pametni dok je najmlađi, Jank, bio glup ali vredan i dobar u duši. Pošto nije mogao da pomaže ocu u trgovini i u vođenju kuće poslaše ga u svet da nađe svoju sreću. Tako je Jank putovao preko brda i dolina ...

Bajka: Zlatna guska - Braća Grim

Bajka: Zlatna guska - Braća GrimImao čovek tri sina. Najmlađi se zvaše Zvekan, a njega su prezirali, ismejali i svakom zgodom zapostavlјali. - Jednoga dana najstariji sin se spremi u šumu da naseče drva. Pre nego što pođe, dade mu majka kolač i bocu vina, da ne bude gladan i žedan. Kad je ...

Islandska bajka: Četiri zlatna prstena

Islandska bajka: Četiri zlatna prstenaBili negde u jednoj državi kralj i kraljica i imali sina koji se zvao Sigurd. Kad je kraljeviću bilo deset godina, oboli kraljica i umre. Kralj je, po starom običaju, sahrani u humci; na toj humci je često sedeo i tugovao za pokojnicom. Jednoga dana, kad je opet ...

Prepričana lektira: Zlatna Guska - Braća Grim

Prepričana lektira: Zlatna Guska - Braća GrimZlatna Guska pisac: Grim, Jakov i Wilhelm Vrsta dela : bajka Mesto radnje: neodređeno, možete navesti šuma. Vreme radnje: neodređeno, možete navesti dan itd. Tema: Plemeniti Mladić Zvrakan Pouka: dobro se dobrim vraća, važnija je plemenitost srcem a ne ...

Pogledajte i:

Pismeni sastav: Moj je jezik od zlata jabuka

Pismeni sastav: Moj je jezik od zlata jabukaPismeni sastav iz srpskog jezika za osnovnu školu (peti razred) na temu - Moj je jezik od zlata jabuka Moj je jezik od zlata jabuka Jezik nekog naroda je poseban dar. To je nešto najdragocenije što svaki narod poseduje. Ma koliko bila siromašna zemlja u kojoj ...

Prolećna bajka

Prolećna bajkaU dvorcu godišnjih doba budi se sanjivo proleće. Proteže se, trlja oči i briše ruke o zelenu kecelju na kojoj su se pojavili cvetići. - Napokon! - uzvikne zadovoljno. - Šta napokon? - upita penušavi oblačić. - Napokon evo cvetića. To je znak da je došlo moje ...

Ljubavna bajka

Ljubavna bajkaMnogi su mislili da je omađijana i nestvarna dok je plesala uvek nasmejana, zagledajući po nekada muškarcima u oči, ne bi li se u nekima videla. Ali videla je samo žudnju i pohotu, ludost i plitkost.. sve.. osim sebe. Ponekad bi joj se učinilo da je u nekom pogledu ...

Bajka: Divljan

Bajka: DivljanPop i đak hodali kroz jednu veliku planinu, pa ih onde uhvati noć. Videći oni da već ne mogu taj dan stići kuda su bili naumili, stanu gledati tamo amo kroz planinu gde bi prenoćili, i ugledaju oganj daleko u jednoj pećini. Primaknu se oni blizu i nazovu...

Bajka: Zla žena

Bajka: Zla ženaNekada davno u nekoj dalekoj zemlji šetao čovek sa ženom preko tek pokošene livade... Čovek zadivljen lepotom prirode reče: - Ženo, vidi kako je lepo pokošena ova livada! Žena mu odmah odgovori: - Nije to pokošena nego strižena livada! A šovek opet: - Bog ...

Zanimljivo:

Bajka o Časti

Bajka o ČastiU neka davna vremena živeše ljudi bistrog uma i plemenite duše. Lutali godinama po različitim krajevima tražeći mesto za svoj dom. Kad dođoše do Velike Reke, rešiše da tu i ostanu. Podigoše svoje kuće, napraviše svoje selo, i izradiše veliko, brojno ...

Bajka: Pogača

Bajka: PogačaTeško je sirotinji zimi. Ogreva i odeće tek koliko da se ne posmrzavaju, a hrane taman da ne umru od gladi. Sirotoj udovici sa sedmoricom sinova, mučno su prolazili gladni dani. Stariji dečaci su pomagali koliko su mogli, sakupljali drva, sređivali kuću...

Bajka: Tri praseta

Bajka: Tri prasetaNekada davno na obodu jasenove šume rasla su tri praseta. Rođeni od iste krmače bejahu braća odrasla u istom oboru. Kada stasaše nastupio je čas da se osamostale i zasnuju dvoj dom. Kako su bili prilično vezani jedan za drugoga odlučiše da svoje nove ...

Bajka: Tri jegulje

Bajka: Tri jeguljeBio neki siromašni ribar koji je jednom za tri dana ulovio samo tri jegulje. Kako je svaki dan hvatao po jednu treći dan se naljuti i reče sam sebi: - Prokleta je moja sreća kada već tri dana uspem da ulovim samo po jednu jegulju! Samo što je on to izgovorio ...

Bajka: Tri želje

Bajka: Tri željeŽiveo nekada davno siromašni čovek sa troje dece, dve ćerke i jednim sinom. Kako mu je žena umrla još odavno a on je osetio da mu se bliži kraj pozva decu k' sebi i reče im da budu uvek pošteni i dobrodušni i da će ih ako budu takvi sreća uvek pratiti...